Svestan nesavršenog imidža svojih apstraktnih modnih fotografija, nećak Lukina Viskontija Đovani Gastel, jedan je od vodećih svetskih fotografa. Prvi put je aparat uzeo u ruke kada je bio dete, a tim povodom je izjavio da se opredelio za umetnost da ne bi morao da uči druge dosadne stvari. Sa 17 godina odradio je prvi posao za čuvenu aukcijsku kuću "Kristi", a onda su počele da se ređaju modne reklamne kampanje, među kojima su one za Kriciju, Svarovski, Levis, Trusardija, kao i mnogobrojni kalendari. Britanski "Vog" objavio je intervju sa Gastelom, koji vam prenosimo.
Kako radite? Prvo vidite kolekciju, a onda mislite na to kakve fotografije ćete napraviti?
- Uglavnom radim zajedno sa kreatorom. Prvo, naravno, vidim kolekciju, ali pravi posao počinje na snimanju na kome prisustvuje kreator i onda zajedno odlučujemo koju vrstu fotografija treba snimiti.
Modne reklamne kampanje ograničavaju umetničku slobodu?
- Za svakog kreatora moram da pronađem adekvatan umetnički izraz. Nikada ne koristim istu metodologiju za sve, a samim tim imam umetničku slobodu.
Hajde da pričamo o tehnici. U digitalnoj eri, vi radite polarodiom?
- Da, radim velike formate starim polarod aparatima. Oni još nisu prevaziđeni. Stare foto aparate usklađujuem sa aktuelnim tehnikama. Volim da radim na fotografijama sa greškom, zato što rezultat onda nije konvencionalan.
Od modela sa kojim ste radili, koga biste izdvojili?
- Lindu Evanđelistu, ona je nešto posebno.
Za koji ste posao koji ste radili najviše vezani?
- Mene najviše zanima ono što ću raditi u budućnosti. Sve ono što je završeno već je pomalo zaboravljeno. Ono što me tera da nastavim jeste koncentracija i strah od poslova koji su preda mnom. Stalna potraga za apsolutnom fotografijom.
Šta je "apsolutna fotografija"? Možda nešto kao savršen talas za surfere?
- Baš tako. Svi fotografi sanjaju fotografiju koja predstavlja mir, onu posle koje ne postoji ništa dalje. Igra je u tenziji, u potrazi za apsolutnom fotografijom koja me tera da svaki put radim bolje. Nikada ne znam koliko klijenti treba da mi plate za neki posao. Moj rad govori o meni samom. |